Autor

William Glasser (1925. – 2013.) američki psihijatar je autor realitetne terapije i teorije izbora. Njegove ideje osobne slobode, odgovornosti i mogućnosti promjene ponašanja su za psihijatre, koji su neobična ponašanja pojedinca proglašavali duševnim bolestima i temeljem toga propisivali lijekove za njihovo liječenje, bila sporna. Glasser je poznat i po tome da je svoje razumijevanje ljudskog ponašanja, koje je nazvao teorija izbora, primjenjivao i na šire društvene teme kao što su odgoj, vođenje, partnerski odnosi i sl. Upozorio je javnost na tradicionalne pristupe u konvencionalnoj psihijatriji, gdje se pacijente dijagnosticira kao duševno bolesne na temelju čega im se propisuju lijekovi za određenu bolest bez dokaza o prisutnosti patologije mozga dok oni u stvari po njegovom mišljenju kreiraju neobična ponašanja u svojoj nesretnosti. Glasser je smatrao i dokazivao da je mentalno zdravlje problem javnoga zdravstva. Napisao je skoro trideset knjiga koje su prevedene na niz stranih jezika od kojih je desetak izašlo i na hrvatskom jeziku.Glasser je osnovao Institut za realitetnu terapiju 1967. godine koji se 1996. Preimenovao u Institut Williama Glassera. Danas na svim kontinentima djeluju organizacije koje šire njegove ideje.

Realitetna terapija

U teorijskom smislu realitetna terapija je evolucijsko sistemski pristup ljudima s psiho-socijalnim teškoćama i teškoćama u duševnom zdravlju. (Leon Lojk 1937. – 2014.)

U praktičnom smislu realitetna terapija je proces primjene Teorije izbora u savjetovanju/psihoterapiji s ciljem unapređenja duševnog zdravlja.

Realtetna terapija je pristup preko kojeg  klijent uz terapeutu uči osvještavati, razumjeti i mijenjati vlastito ponašanje sukladno  ideji da sam  upravlja  svojim životom. Pristup terapeuta se temelji na razumijevanju da je čovjek slobodno i odgovorno biće  koje je  motivirano iznutra i čije je ponašanje namjensko, razumijevanju koje je autor realitetne terapije nazvao teorija izbora.

Terapeut dijeli s klijentom svoje razumijevanje ljudskog ponašanja čime mu omogućava promijeniti pogled na sebe kao na žrtvu neugodnih okolnosti u to da je slobodno  biće  koje neovisno o okolnostima odlučuje o sebi. Razumijevanje vlastitog ponašanja kao odgovora na ono što se događalo u prošlosti ili se trenutno događa oko njega klijenta onemogućava da razvije pripadnost s ljudima koji su mu  važni pa su zato njegovi odnosi manjkavi ili je usamljen. Uz to trpi i razvija različita simptomatska ponašanja kojima si dodatno šteti.

Novi pogled na sebe koji klijent razvija u terapeutskom procesu  omogućava mu bolje usklađivanje i povezanost s bližnjima i uspostavljanje unutarnje ravnoteže na svim područjima života. Terapeutov zadatak je ponuditi mu drukčije razumijevanje ljudskog ponašanja, a time i mogućnost da procijeni svoje aktualno ponašanje i postavi se u realne okvire.

Cilj realitetne terapije je omogućiti klijentu zamjenu tradicionalnih uvjerenja uvjerenjima teorije izbora čime će unaprijedi svoje odnose, a na taj način i svoje mentalno zdravlje.(William Glasser 1925. – 2013.)

Teorija izbora

Teorija izbora je razumijevanje ljudskog ponašanja u kontekstu kibernetike drugog reda prema kome su živa bića samo-regulirajući  sustavi, koji djeluju namjenski. Čovjeka definira kao slobodno i odgovorno biće koje je motivirano iznutra i čije je cjelokupno ponašanje uvijek svrhovito i vrlo raznovrsno i fleksibilno. Namjena ponašanja organizma je uspostavljanje  i odražavanje ravnoteže sa sobom i okolinom u skladu s unutarnjim motivima. Ideja unutarnje motivacije, cjelovitosti i svrhovitosti ponašanja čovjeka definira kao operativno zatvoren sustav koji djeluje na principu namjenske, kružne uzročnosti.